University of Zagreb Academy of Music
30 November – 1 December 2023
O ODSJEKU
Korijeni institucionalne poduke povijesti glazbe u Zagrebu sežu u prošlost do 1890. godine, kada Glazbena škola Hrvatskoga glazbenog zavoda u nastavni plan uvodi sadržaje iz povijesti i estetike glazbe. Uz manje prekide nastava tih dviju grana muzikologije nastavlja se i nakon osnutka Muzičke akademije. Začetak Odsjeka za muzikologiju Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu predstavlja Historijsko-teoretski odjel (kasnije Odjel za historiju muzike), koji je 1948. godine utemeljio Josip Andreis. Godine 1970., na inicijativu Ive Supičića, Odjel prerasta u Odjel za muzikologiju i glazbenu publicistiku. Težište je nastave u samim počecima bilo na historijskoj muzikologiji, ponajprije na povijesti hrvatske glazbe, kao i etnomuzikologiji. Od sedamdesetih godina 20. stoljeća nastavna se područja sve više šire prema interdisciplinarnosti (glazbena paleografija i ikonografija, različita područja sistematske muzikologije), no okosnicu nastavnog programa studija muzikologije sve do danas čine kolegiji iz opće povijesti glazbe i povijesti hrvatske glazbe (antika i srednji vijek, renesansa, barok, pretklasika i klasicizam, 19. stoljeće, 20. stoljeće), uz sistematske (estetika glazbe, metodologija glazbene analize, psihologija glazbe, sociologija glazbe, glazbena akustika, glazbena kritika) i etnomuzikološke kolegije (glazbe svijeta, hrvatska tradicijska glazba, popularna glazba). Uvođenjem studija po bolonjskom programu povećao se broj obveznih etnomuzikoloških kolegija, a etnomuzikologija je postala i jednim od studijskih smjerova. Na Odsjeku se, kako na diplomskoj tako i na poslijediplomskoj razini (u sklopu poslijediplomskog magistarskog i doktorskog studija), obrazovao niz renomiranih stručnjaka.
Godine 1967. pri Odsjeku je s ciljem istraživanja hrvatske glazbene kulture osnovan Muzikološki zavod, kasnije preimenovan u Zavod za sistematsku muzikologiju, a njegova uloga postaje iniciranje i provođenje muzikoloških znanstvenih djelatnosti različitih profila.
O STUDIJU
Jednopredmetnim studijem Muzikologije studenti stječu široka znanja iz područja muzikologije (historijske i sistematske) i etnomuzikologije. Pored usvajanja specifičnih znanja i vještina vezanih uz osnove muzikoloških disciplina, te opću i nacionalnu povijest glazbe, studenti tijekom studija produbljuju i utvrđuju znanja i vještine iz glazbeno-teorijskih predmeta, klavira, stranih jezika i likovne umjetnosti. Nakon zajedničkoga trogodišnjeg dijela studija studenti se opredjeljuju za jedan od postojećih smjerova – smjer Muzikologija ili smjer Etnomuzikologija. Posljednje dvije godine studija posvećene su prije svega produbljivanju temeljnih i usvajanju specifičnih disciplinarnih znanja koja će studente pripremiti za samostalna znanstvena istraživanja, ali i za druga zvanja u kojima se mogu zaposliti nakon studija.
Dvopredmetni studij muzikologije ostvaruje se kao usporedni studij dvopredmetnog programa muzikologije i odabranoga studijskog programa Filozofskog fakulteta ili Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu. Studijem se stječu osnovna i napredna znanja s područja historijske muzikologije, sistematske muzikologije i etnomuzikologije, dok se istodobno utvrđuju i produbljuju znanja i vještine iz glazbeno-teorijskih predmeta. Kombinacijom dvaju studijskih programa s dviju sastavnica Sveučilišta studentima se otvara mogućnost usvajanja i produbljivanja specifičnih znanja koja mogu pridonijeti interdisciplinarnosti njihova pristupa i/ili užoj specijalizaciji za pojedina područja znanosti o glazbi.
Izborne sadržaje, koji se nude studentima jednopredmetnog i dvopredmetnog studija, čine predmeti koji produbljuju i/ili proširuju stečena znanja i predmeti koji donose sasvim nove sadržaje. Izborni modul pedagoških predmeta uvodi studente u temeljna teorijska i praktična znanja iz glazbene pedagogije, a modul kulturnog menadžmenta u znanja s odgovarajućeg područja. Studenti su, pored izbornih predmeta koji se predaju na Muzičkoj akademiji, u mogućnosti birati i predmete koji se predaju na drugim sastavnicama Sveučilišta, te tako dijelom oblikovati studij prema vlastitim interesima.
Studij (jednopredmetni i dvopredmetni) završava polaganjem svih ispita te javnom obranom samostalno izrađenoga diplomskog rada pred stručnim povjerenstvom.
KOMPETENCIJE KOJE SE STJEČU STUDIJEM
Završetkom Integriranoga jednopredmetnog studija magistri muzikologije stječu kompetencije za rad u znanosti, kulturi, medijima, redakcijama izdavačkih kuća, knjižarstvu, festivalskoj produkciji, turističkoj industriji, diplomatskim predstavništvima, knjižnicama i drugim srodnim djelatnostima. Uz završen pedagoški modul osposobljeni su i za rad u srednjim općeobrazovnim i glazbenim školama kao nastavnici Glazbene umjetnosti, odnosno Povijesti glazbe.
Završetkom Integriranoga dvopredmetnog studija magistri muzikologije osposobljeni su za rad u javnim medijima (tiskanim i elektroničkim), glazbenom izdavaštvu, bibliotekama i arhivima te srednjoškolskom obrazovanju; za producentske i organizacijske poslove u kulturi; te djelovanje u znanstvenim institutima i zavodima koji se bave istraživanjima na području muzikologije, etnomuzikologije i srodnih znanosti.
Historijat Odsjeka za muzikologiju
Začetak je Odsjeka za muzikologiju na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu predstavljao Historijsko-teoretski odjel (kasnije Odjel za historiju muzike), utemeljen godine 1948. na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, koji je 1970. prerastao u Odjel za muzikologiju i glazbenu publicistiku, s kontinuiranim djelovanjem do danas.
Korijeni institucionalne poduke iz povijesti glazbe sežu u prošlost do 1890., kada Glazbena škola Hrvatskog glazbenog zavoda u nastavni plan uvodi sadržaje iz povijesti i estetike glazbe. Prvi predavač tih dviju disciplina bio je Vjenceslav Novak, a nakon njegova odlaska 1895. estetika glazbe nestaje iz nastavnoga kurikuluma, dok povijest glazbe predaju Vilko Novak, Franjo Lučić i Fran Lhotka. Od prelaska Konzervatorija HGZ-a pod državnu upravu i njegova preimenovanja u Kraljevski konzervatorij (1921.), što se smatra osnutkom Muzičke akademije, povijest glazbe predaju Antun Dobronić, koji 1935. uvodi kolegij etnomuzikologije, te Stanislav Stražnicky, koji 1934. ponovno uključuje estetiku glazbe u nastavu. Između dva svjetska rata treba istaknuti djelatnost Božidara Širole i Dragana Plamenca, dvaju muzikologa koji doduše nisu primarno djelovali kao nastavnici na Muzičkoj akademiji, no koji su uvelike unaprijedili hrvatsku muzikologiju u znanstvenom i stručnom pogledu.
Nakon Drugog svjetskog rata najvažniji poticaj za ulazak muzikologije u akademski život dao je Josip Andreis, inicirajući osnivanje Historijsko-teoretskog odjela, zamišljena kao privremena zamjena za izrazito muzikološku katedru. Uz Andreisa na Odjelu predaju Vinko Žganec i Jerko Bezić (etnomuzikologija) te Ivo Supičić (estetika), koji je ujedno glavni inicijator osnutka Odjela za muzikologiju i glazbenu publicistiku i njegov dugogodišnji pročelnik. Osamostaljenje muzikologije kao akademske discipline anticipirao je osnutak Muzikološkog zavoda godine 1967., s ciljem istraživanja hrvatske glazbene kulture. Kasnije je preimenovan u Zavod za sistematsku muzikologiju, a njegova uloga postaje iniciranje i provođenje znanstvenih djelatnosti različitih profila. Odjel za muzikologiju i glazbenu publicistiku zahtijeva angažiranje većeg broja nastavnika, pa na njemu, uz spomenute (Andreis, Supičić, Bezić), kronološkim redom počinju predavati Koraljka Kos, Krešimir Kovačević, Lovro Županović, Stanislav Tuksar, Eva Sedak i Nikša Gligo. Kasnije Odsjek mijenja ime u Odsjek za muzikologiju te se na njemu u radni odnos postupno angažira većina danas djelatnih predavača.
Prije osnutka Odjela za muzikologiju i glazbenu publicistiku težište nastave bilo je na historijskoj muzikologiji, ponajprije na povijesti hrvatske glazbe, kao i etnomuzikologiji. Od 1970-ih godina nastavna područja sve se više šire prema interdisciplinarnosti (glazbena paleografija i ikonografija, različita područja sistematske muzikologije), no okosnicu nastavnoga programa studija muzikologije sve do danas sačinjavaju kolegiji iz opće povijesti glazbe i povijesti hrvatske glazbe (antika i srednji vijek, renesansa, barok, pretklasika i klasicizam, 19. stoljeće, 20. stoljeće), kao i glazbeno-teorijski kolegiji.
Od 1972. do 2005. Odsjek provodi poslijediplomski studij muzikologije u trajanju od četiri semestra, nakon čijega završetka te obrane magistarskog rada kandidati stječu titulu magistra znanosti. Također je obranjen određeni broj doktorskih disertacija s područja muzikologije te su dodijeljene titule doktora znanosti. Na Odsjeku se, kako na diplomskoj, tako i na postdiplomskoj razini, obrazovao niz renomiranih stručnjaka.
Ivan Ćurković
NASTAVNICI U MIROVINI:
Akademik Ivan Supičić (1928) u rodnom je Zagrebu apsolvirao studij prava (1954) i diplomirao klavir na Muzičkoj akademiji (1953), na kojoj je 1956. postao honorarnim asistentom za estetiku i sociologiju glazbe. Od 1960. do 1963. radio je kao istraživač u Nacionalnom centru za znanstvena istraživanja (CNRS) u Parizu. Doktorirao je na sveučilištu Sorbonne (1962) tezom o sociologiji glazbe. Godine 1964. postaje docent, godine 1970. izvanredni i 1976. redovni profesor estetike i sociologije glazbe na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, a predaje i povijest glazbe te kasnije Uvod u muzikologiju. Akademsku godinu 1967–1968. proveo je na sveučilištu Harvard kao korisnik stipendije „Zlatko Baloković“ tadašnje Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Od 1970. u više navrata i tijekom više godina vodi Odsjek za muzikologiju i Muzikološki zavod Muzičke akademije u Zagrebu, u pokretanju kojih je sudjelovao i na kojima je djelovao do 1984. Od 1979. gostujući profesor, a od 1980. do 1986. izvanredni profesor na Sveučilištu za humanističke znanosti u Strasbourgu, na kojemu je 1986. postigao i državni doktorat tezom Muzikologija i interdisciplinarnost: Sociološko-povijesni doprinos i muzikološki radovi u Francuskoj između 1953. i 1983. Na istome je sveučilištu potom, do umirovljenja 1994, predavao estetiku i sociologiju glazbe, socijalnu povijest glazbe i metodologiju znanstvenog istraživanja u muzikologiji. Uz osnutak kompletnog studija muzikologije i znanstveno-istraživačkog Muzikološkog zavoda, pri Muzičkoj akademiji u Zagrebu pokrenuo je i časopis International Review of the Aesthetics and Sociology of Music, kojemu je bio i glavnim urednikom tijekom prvih trideset godišta. Objavio je preko 150 radova s područja socijalne povijesti i sociologije glazbe, estetike glazbe, kulturoloških studija i humanističke duhovnosti. Među njima ističu se monografije Estetika evropske glazbe (1978), Music in Society: A Guide to the Sociology of Music (1987) te Za univerzalni humanizam: Prema potpunijoj čovječnosti (2010). Redovni je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i Europske akademije znanosti, umjetnosti i humanističkih znanosti u Parizu, kao i dopisni član Slovenske akademije znanosti i umjetnosti u Ljubljani. Za svoj je rad primio više nagrada i priznanja u Hrvatskoj i inozemstvu, među njima i Državnu nagradu za životno djelo u humanističkim znanostima (2020).
Bibliografija
http://info.hazu.hr/hr/clanovi_akademije/osobne_stranice/supicic/supicic_biografija/
Akademkinja Koraljka Kos (1934) na Historijsko-teoretskom odjelu Muzičke akademije u Zagrebu diplomirala je 1957. Studirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu povijest umjetnosti i njemački jezik, koji je diplomirala 1959. Akademske godine 1957–1958. boravila je na specijalizaciji iz muzikologije u Edinburghu. Na Odsjeku za muzikologiju Filozofskog fakulteta u Ljubljani obranila je 1967. doktorsku disertaciju pod naslovom Muzički instrumenti u srednjovjekovnoj likovnoj umjetnosti Hrvatske. Od 1959. do 1965. radila je kao stručna suradnica na Radničkom sveučilištu „Moša Pijade“ u Zagrebu. Od 1967. zaposlena na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, najprije u knjižnici, a potom od 1970. na Odsjeku za muzikologiju, na kojemu je 1984. izabrana u zvanje redovne profesorice i djelovala do umirovljenja 1994. Predavala je opću i nacionalnu povijest glazbe, paleografiju i organologiju. Kao stipendistica zaklade Alexander von Humboldt boravila je u akademskoj godini 1973–1974. na znanstvenoistraživačkom radu u Göttingenu i Heidelbergu. Kao gostujuća profesorica predavala je na sveučilištima u Grazu (1983–1984) i Beču (1993). Od početka rada Muzikološkog zavoda Muzičke akademije 1969. aktivno djeluje u radu na njegovim znanstvenim projektima. Kao članica međunarodne komisije za ikonografiju glazbe (RIdIM) pokrenula je sustavna istraživanja ikonografske dokumentacije u Hrvatskoj. U zvanje emerite na Odsjeku za muzikologiju Muzičke akademije izabrana je 2014. U središtu je njezina znanstvenoistraživačkog rada hrvatsko glazbeno nasljeđe, koje nastoji osvijetliti kao dio europskog kulturnog zajedništva i komparativno u odnosu na međunarodna stilska kretanja, a unutar njega posebice umjetnička popijevka, ikonografija glazbe, kao i razdoblja baroka, pretklasike i moderne, o kojima je potaknula i ostvarila niz značajnih novih uvida i glazbenopovijesnih interpretacija. Među njezinim radovima ističu se monografije Musikinstrumente im mittelalterlichen Kroatien (1972), Dora Pejačević (1982) i Hrvatska umjetnička popijevka: Povijesna i analitička motrišta (2014), a prekretničku ulogu imaju i njezine studije „Luka Sorkočević i njegov doprinos pretklasičnoj instrumentalnoj muzici“ (1974) i „Začeci nove hrvatske muzike“ (1976). Na području izdavanja rane glazbe u nas uvela je međunarodne standarde. Kao koautorica kritičkog izdanja Pavlinskog zbornika 1644 (1991) nagrađena je državnom nagradom „Bartol Kašić“ za znanost. Redovna je članica Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
Bibliografija
http://info.hazu.hr/hr/clanovi_akademije/osobne_stranice/koraljka_kos/koraljka_kos_biografija/
Eva Sedak (1938–2017) diplomirala je godine 1963. na Odjelu za historiju muzike Muzičke akademije u Zagrebu. Na istoj je ustanovi 1982. stekla stupanj magistre muzikoloških znanosti, a 1986. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu brani disertaciju pod naslovom Josip Štolcer Slavenski – skladatelj prijelaza, stekavši znanstveni stupanj doktora društveno-humanističkih znanosti iz područja filologije. Od 1961. do 1993. bila je zaposlena na Radio Zagrebu (Hrvatski radio) kao kritičarka, urednica Trećega programa, glavna i odgovorna urednica Glazbenoga programa te direktorica Glazbene proizvodnje. Od 1981. honorarna je asistentica, od 1987. honorarna docentica, a od 1993. honorarna izvanredna profesorica na Odjelu za muzikologiju i glazbenu publicistiku Muzičke akademije u Zagrebu. Stalna je izvanredna profesorica na istomu Odsjeku od 1994. te od 1998. njegova pročelnica i voditeljica Zavoda za sistematsku muzikologiju, od 2000. do umirovljenja 2008. u zvanju redovne profesorice. Predavala je nacionalnu povijest glazbe (noviju) te glazbenu kritiku i publicistiku. Pod njezinim je mentorstvom obranjeno 26 diplomskih radova, dva magisterija i dva doktorata, nerijetko o nepoznatim skladateljskim sudbinama i poetikama. Od 1996. do 2001. nositeljica je predmeta Povijest glazbe na Pedagoškom fakultetu u Puli. Pozivna predavanja održala je na Karlovom univerzitetu u Pragu (1967), na Ljetnim tečajevima za novu glazbu u Darmstadtu (1988), u Stuttgartu (1982), Berlinu (1983) i Kölnu (1984). Od 1980. do 1989. voditeljica je projekta Istraživanje hrvatske glazbe dvadesetog stoljeća Muzikološkog zavoda Muzičke akademije (nakon 1983. Zavoda za muzikološka istraživanja JAZU), a od 1998. do 2004. bila je nositeljicom projekta Povijest hrvatske glazbe dvadesetog stoljeća, unutar projekta Fundamentalna istraživanja povijesti hrvatske glazbe pri Zavodu za sistematsku muzikologiju Muzičke akademije u Zagrebu. Surađivala je na različitim funkcijama od 1965. do 1989. s Muzičkim biennalom Zagreb. Od 1990. članica je ravnateljstva Hrvatskoga glazbenog zavoda, u kojemu je od 2008. vodila istraživačko-izdavački projekt Sabrana djela Blagoja Berse. Glavna su joj područja istraživanja bila povijest i estetika hrvatske glazbe 20. stoljeća u međunarodnom kontekstu i u suodnosu s drugim umjetnostima te metodološki problemi historiografije glazbe. Među njezinim objavljenim radovima ističe se dvosveščana monografija Josip Štolcer Slavenski: Skladatelj prijelaza (1984), a značajan je i njezin urednički rad (Matačić, 1996; B. Bersa: Dnevnik i Uspomene, 2010, zajedno s N. Bezić; B. Bersa: Korespondencija, 2012. i 2013). Dobitnica je nagrade “Josip Andreis” Hrvatskoga društva skladatelja (1984), a 2001. odlikovana je Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića. Od 2008. bila je član-suradnik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
Bibliografija
Josip Štolcer Slavenski: Skladatelj prijelaza, 2 sv., Zagreb: Muzički informativni centar Koncertne direkcije Zagreb – Muzikološki zavod Muzičke akademije u Zagrebu, 1984.
Some Problems in Contemporary Musical Criticism, International Review of the Aesthetics and Sociology of Music, 1: 2, 1970, 169–176.
Zvučno okružje glazbe Josipa Slavenskog, Zbornik Trećeg programa Radio Sarajeva, 5: 15, 1976, 352–365.
Josip Slavenski — bilješke o nekim do danas nepoznatim skladbama, Zvuk, 2, 1981, 51–58.
Josip Štolcer Slavenski — skice za životopis, Međimurje, 4, 1983, 9–24.
Razvojna kontinuiteta hrvaške glasbe v dvajsetih letih, Sodobnost, 2, 1985, 206-213.
Eine Ästhetik im Übergang: Versuch einer hypothetischen Gegenüberstellung: F. Busoni – J. Š. Slavenski, International Review of the Aesthetics and Sociology of Music, 18: 1, 1987, 97-116
Prilozi za povijest hrvatske glazbe 20. stoljeća: Uspostava i provjera istraživačkog sustava na primjeru “Josip Štolcer Slavenski – skladatelj prijelaza”, Muzička kultura, 1-2, 1987, 18-23.
Još jedan pokušaj o nacionalnom u glazbi, Zvuk, 5, 1990, 25-29.
Suvremenost kao epizoda: Prilog za poimanje napretka u međuratnoj glazbi s južnog ruba srednje Europe. Uz dokumentaciju Jugoslavenske sekcije Međunarodnog društva za suvremenu muziku, 1925-1930, Arti musices, 22: 2, 1992, 185-200.
Extraterritoriality and the Revaluation of ‘the National Idiom’ in Music, History of European Ideas, 16: 4-6, 1993, 735-739.
Nacionalizam (u glazbi), Arti musices, 24: 1, 1993, 129-148.
Zeichen einer kleinen Geschichte: Einige einführende Bemerkungen zur Geschichte der kroatischen Musik im 20. Jahrhundert, International Review of the Aesthetics and Sociology of Music 31: 2, 2000, 127-151.
“Modern”, “Modernism”, “Modernist Classicism” in Croatian Twentieth Century Music, New Music World Magazine, 15, 2005, 4-18.
Historiografija kao svjedočenje: Josip Andreis o hrvatskoj glazbi 20. stoljeća, Arti musices, 40: 1-2, 2009, 111-134.
Sudbina nacionalnih historiografija u globalnom kontekstu, De musica disserenda, 8: 2, 2012, 7-19.
Otklon kao estetika, Bašćinski glasi, 11, 2013, 11-12.
Skladatelj ne zna što se nalazi u crnoj kutiji, Bašćinski glasi, 11, 2013, 13-19.
Pitanja o Pitanjima: Bilješke uz dvije minijature za alt saksofon i klavir Petra Bergama, Bašćinski glasi, 11, 2013, 187-194.
Glazba u bijegu od sebe ili o kolektivnoj improvizaciji, u: Petar Selem (ur.): Novi zvuk, Zagreb: Nakladni zavod Matice hrvatske, 1972, 68-74.
Kriza kritike suvremene glazbe, u: Petar Selem (ur.): Novi zvuk, Zagreb: Nakladni zavod Matice hrvatske, 1972, 124-130.
Milko Kelemen ili igra kao bijeg pred starim i novim dogmama u glazbi, u: Petar Selem (ur.): Novi zvuk, Zagreb: Nakladni zavod Matice hrvatske, 1972, 242-248.
Oblik kao svjedok oskudne glazbe: U povodu najnovijih skladbi Natka Devčića i Igora Kuljerića, u: Petar Selem (ur.): Novi zvuk, Zagreb: Nakladni zavod Matice hrvatske, 1972, 277-284.
Dora Pejačević i povijesna avangarda hrvatske glazbe dvadesetog stoljeća, u: Zdenka Veber (ur.): Dora Pejačević 1885-1923: Zbornik radova za Znanstvenog skupa „Dora Pejačević – život, rad i značenje“, održanog u Našicama 7. i 8. rujna 1985. godine, Našice: SIZ kulture i tehničke kulture općine Našice, 1987, 1–11.
“Klassische Gärten… und gleich wird es Abend”: Die jüngste kroatische Komponistengeneration im Spannungsfeld der Gattungsüberschreitung, u: Otto Kolleritsch (ur.): Entgrenzungen in der Musik (= Studien zur Wertungsforschung, sv. 18), Wien – Graz: Universal Edition, 1987, 273-283.
Petar Konjović u hrvatskom tisku, u: Dimitrije Stefanović (ur.): Život i delo Petra Konjovića: Zbornik radova sa naučnog skupa održanog od 25. do 27. oktobra 1983. povodom 100-godišnjice kompozitorovog rođenja, Beograd: Srpska akademija nauka i umetnosti, 1989, 117-137.
Nationaler Stil und europäische Dimension in der Neuen Musik der Jahrhundertwende: Der Fall Südslawien, u: Helga de la Motte-Haber (ur.): Nationaler Stil und europäische Dimension in der Musik der Jahrhundertwende, Darmstadt: Wissenschaftliche Buchgesellschaft, 1991, 45-54.
Der weiche Weg der kroatischen Avantgarde, u: Roswitha Sperber & Detlef Gojowy (ur.): Russische Avantgarde & Musikavantgarde im Osten Europas: Dokumentation — Kongressbericht, Heidelberg: Kulturinstitut Komponistinnen, 1992, 231-238.
Gesellschaftskritische Handlung – ein Weg aus der Musik oder ein Ausweg für die Musik: Gedanken zu einigen Werken von Vinko Globokar, u: Marion Demuth (ur.): Kunst und Politik: Kolloquium der 3. Dresdner Tage der zeitgenössischen Musik 1.–10.10.1989, Dresden: Dresdner Zentrum für zeitgenössische Musik, 1993, 232-240.
Der weiche Weg am Rande: Erwägungen zum Thema “Verfemte Musik” im balkanischen Grenzgebiet, u: Joachim Braun & Vladimir Karbusicky & Heidi Tamar Hoffmann (ur.): Verfemte Musik: Komponisten in den Diktaturen unseres Jahrhunderts, Frankfurt a/M.: Peter Lang, 1995, 273-282.
Životopis glazbom, u: Eva Sedak (ur.): Matačić, Zagreb: Fond Lovro & Lilly Matačić – AGM, 1996, 21-178.
Komponieren des Krieges: Versuch über funktionale Musik als Identifikationsebene, u: Stanislav Tuksar (ur.): Zagreb i glazba 1094.–1994., Zagreb: Hrvatsko muzikološko društvo, 1998, 495-501.
Noch eine kleine Geschichte: Überlegungen über das Narrative und die Intertextualität als Chancen für die Musik am Rand, u: Reinhard Kopiez et al. (ur.): Musikwissenschaft zwischen Kunst, Ästhetik und Experiment: Festschrift für Helga de la Motte-Haber zum 60. Geburtstag, Würzburg: Königshausen & Neumann, 1998, 555-561.
“Barbarogenius” und “Chaos”: Der “Zenitismus” und sein Verhältnis zur Musik, u: Dieter Kämper (ur.): Der musikalische Futurismus, Laaber: Laaber, 1999, 215-233.
Glazba u funkciji / kao funkcija krizom poremećene infrastrukture: Prilozi za temu glazba – mediji – komunikacija u Hrvatskoj 1990-92 i kasnije (Naznake teza), u: Ivan Čavlović (ur.): Zbornik radova s 1. Međunarodnog simpozija “Muzika u društvu”, Sarajevo 29.–30.10.1998, Sarajevo: Muzikološko društvo, 1999, 62-81.
Prilozi za temu: Začeci nove hrvatske glazbe — ili: opseg i granice hrvatske glazbene Moderne, u: Vjera Katalinić & Zdravko Blažeković (ur.): Glazba, riječi i slike: Svečani zbornik za Koraljku Kos, Zagreb: Hrvatsko muzikološko društvo, 1999, 305-324.
Znakovi male povijesti, u: Vladimir Biti & Nenad Ivić (ur.): Prošla sadašnjost: Znakovi povijesti u Hrvatskoj, Zagreb: Naklada MD, 2003, 421-445.
Nationale Musik oder die Konstruktion des Nationalen als Musik am Ende des 20. Jahrhunderts, u: Helmut Loos & Stefan Keym (ur.): Nationale Musik im 20. Jahrhundert: Kompositorische und soziokulturelle Aspekte der Musikgeschichte zwischen Ost- und Westeuropa, Leipzig: Gudrun Schröder Verlag, 2004, 7-30.
Znakovi moderne u djelima hrvatskih skladatelja: Pokušaj tipizacije, u: Eva Sedak (ur.): Između moderne i avangarde: Hrvatska glazba 1910.-1960., Zagreb: Hrvatsko muzikološko društvo, 2004, 11-36.
Glazba pedesetih, u: Zvonko Maković & Radmila Iva Janković (ur.): Pedesete godine u hrvatskoj umjetnosti, Zagreb: Hrvatsko društvo likovnih umjetnika, 2004, 190-201.
Moderna, modernizam i klasicistička Moderna u hrvatskoj glazbi 20. stoljeća, u: Erika Krpan & Borko Špoljarić (ur.): ISCM Svjetski dani glazbe, 23. Muzički biennale Zagreb, Zagreb: Hrvatsko društvo skladatelja & Cantus, 2005, 36-47.
Božidar Kunc u kontekstu hrvatske glazbe (Tri skice), u: Koraljka Kos & Sanja Majer Bobetko (ur.): Božidar Kunc: Život i djelo, Zagreb: Hrvatsko muzikološko društvo, 2007, 23-37.
Lovro Županović, skladatelj, glazbeni kritičar, pedagog, u: Ivan Supičić (ur.): Lovro Županović 1925.–2004. (= Spomenica preminulim akademicima), Zagreb: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, 2007, 15-21.
Igor Kuljerić: … auditio – executio – compositio i Popis djela akademika Igora Kuljerića, u: Koraljka Kos (ur.): Igor Kuljerić 1938.–2006. (= Spomenica preminulim akademicima), Zagreb: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, 2008., 9-20 i 21-39.
Suprotstaviti – prilagoditi – zanemariti: Znaci vremena u djelima “Generacije 1906”, u: Nikša Gligo (ur.): Generacija 1906: Zbornik radova s muzikološkog simpozija u povodu 100. obljetnice rođenja Ivana Brkanovića, Mila Cipre i Borisa Papandopula, Zagreb: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, 2008, 19-38.
Mjesta – vrijeme – putovi: Bilješke uz životopis Blagoja Berse, u: Eva Sedak & Nada Bezić (ur.): Blagoje Bersa, Dnevnik i Uspomene, Zagreb: Hrvatski glazbeni zavod, 2010, 15-70.
Komentari i popratni tekstovi, u: Eva Sedak (ur.): Blagoje Bersa, Korespondencija I i II, Zagreb: Hrvatski glazbeni zavod, 2012. i 2013.
Nova nepoznata glazba? u: Dalibor Davidović & Nada Bezić (ur.): Nova nepoznata glazba: Svečani zbornik za Nikšu Gliga, Zagreb: DAF, 2012, 31-46.
Marko Ruždjak (Zagreb, 9. srpnja 1946. – Zagreb, 23. veljače 2012.), u: Nikša Gligo (ur.): Marko Ruždjak 1946.–2012. (= Spomenica preminulim akademicima), Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 2013, 9-20. [objavljeno i u: Dalibor Davidović & Sanja Kiš Žuvela (ur.): Nagnuće tišini: Marko Ruždjak, skladatelj, Zagreb: Hrvatsko muzikološko društvo, 2017, 11-20]
Simfonijski svijet Stjepana Šuleka, u: Đorđe Kekić (ur.): Stjepan Šulek (1914.-1986.): 8 simfonija, knjižica uz CD, Zagreb: Cantus – HRT, 2013, 6-23.
Otklon kao estetika, u: Marija Bergamo (ur.): Lik sjene: Dekodiranja kompozitorske šifre Petra Bergama, Zagreb: Cantus – Hrvatsko društvo skladatelja – Bašćinski glasi, 2015, 15-17.
Skladatelj ne zna što se nalazi u crnoj kutiji, u: Marija Bergamo (ur.): Lik sjene: Dekodiranja kompozitorske šifre Petra Bergama, Zagreb: Cantus – Hrvatsko društvo skladatelja – Bašćinski glasi, 2015, 17-23.
Pitanja o Pitanjima: Bilješke uz dvije minijature za alt saksofon i klavir Petra Bergama, u: Marija Bergamo (ur.): Lik sjene: Dekodiranja kompozitorske šifre Petra Bergama, Zagreb: Cantus – Hrvatsko društvo skladatelja – Bašćinski glasi, 2015, 181-187.
Stjepan Šulek – Prilozi za biografiju, u: Nikša Gligo (ur.): Generacija 1914.: Zbornik radova sa znanstvenog skupa održanog 28. studenoga 2014. u dvorani knjižnice HAZU, Zagreb: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, 2016, 27-43.
Zur Rezeption der Wiener Schule in Agram/Zagreb und Kroatien, u: Hartmut Krones & Helmut Loos & Klaus-Peter Koch (ur.): Die Rezeption der Wiener Schule in Osteuropa, Leipzig: Gudrun Schröder Verlag, 2017, 162-177.
Hrvatska glazba između moderne i avangarde [2010], u: Mislav Ježić (gl. ur.): Hrvatska i Europa: Kultura, znanost i umjetnost, sv. 5, Zagreb: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti – Školska knjiga, u tisku.
Funkcionalnost moderne muzike, Zvuk, 55, 1962, 519-525.
Autorske jedinice za 1. izdanje Muzičke enciklopedije JLZ-a, Zagreb, 1963.
Jugoslavenska muzika 1945–1965, ciklus od 24 emisije, Radio Zagreb, 1965-66.
Umjetnički profil kompozitora Milka Kelemena, 15 dana, 1967, 3-4.
Ispitivati osvojeni teren: Stanko Horvat u razgovoru s Evom Sedak, u: Petar Selem (ur.): Novi zvuk: Izbor tekstova o suvremenoj glazbi, Zagreb: Nakladni zavod Matice hrvatske, 1972, 303-309. [objavljeno i u: Nina Horvat (ur.): Stanko Horvat, Zagreb: Cantus – HDS, 2011, 11-16].
Glazba u bestežinskom prostoru: Uvod u analizu nekih odnosa na relaciji davalac – posrednik – primalac, Zvuk, 3, 1974, 26-34.
Avangardni historicizam kao suvremena manira – Igor Kuljerić: Les echos, Radio Zagreb, emitirano 31. 5. 1975.
Marko Ruždjak: Piste za orkestar, Radio Zagreb, emitirano 7. 2. 1976.
Komentari za ciklus klavirskih sonata L. v. Beethovena na gramofonskim pločama, Zagreb: Jugoton, 1977.
Na tragu kontinuiteta: Neka razmišljanja uz devete Dane hrvatske glazbe, Zvuk, 1, 1979, 88-92.
Klasični vrtovi Marka Ruždjaka, Zbornik Trećeg programa Radio Zagreba, 3, 1979, 423-428.
Gudački kvarteti Josipa Mihovila Stratika, u: Osorske glazbene večeri, Osor – Zagreb, 1980, nepag.
“Stabat Mater” Ive Brkanovića, Od–do, 12, 1983.
Građa za povijest hrvatske glazbe 20. stoljeća: Josip Štolcer Slavenski, Zbornik Trećeg programa Radio Zagreba, 9-10, 1984, 240–257.
Milo Cipra: Kammermusik, u: Ingeborg Allihn (ur.): Konzertbuch: Kammermusik A–G, Leipzig: Deutscher Verlag für Musik, 1984, 406-410.
Keine Zeit für Romantik: Die Komponistinnen im südslawischen Raum, u: Roswitha Sperber & Ulrike Feld (ur.): Komponistinnen gestern heute, Heidelberg: Kulturinstitut Komponistinnen gestern–heute, 1989, 112-115.
La crise de la musique contemporaine, Most, 3, 1991, 394-404.
30 godina MBZ-a: Prijedlog za fonoantologiju, u: Srećko Lipovčan (ur.): Muzički biennale Zagreb 1991, Zagreb: MIC KDZ, 1991, 64-72.
Aufbruche der Musik im Südosten, u: Christoph Brockhaus & Ryszard Stanislawski (ur.): Europa, Europa: Das Jahrhundert der Avantgarde in Mittel- und Osteuropa, sv. 2, Bonn: Stiftung Kunst und Kultur des Landes Nordrhein-Westfalen, 1994, 225-230.
Glasovirski opus Stjepana Šuleka, komentar uz CD, Zagreb: Muzički informativni centar, 1995.
Autorske jedinice za Hrvatski leksikon (ur. Antun Vujić), 1996.
Autorske jedinice za Hrvatsku enciklopediju (ur. Stanislav Tuksar), 1999. i dalje.
Pouka uspomene – Lovro pl. Matačić, WAM, 2: 6, 2000, 60-66.
Uloga povijesti nacionalnih glazbi u kontekstu nastave opće povijesti glazbe, Theoria, 2: 2, 2000, 13-15.
Stjepan Šulek – the antiprogressive?, WAM, 3: 10, 2001, 36-39.
Iz komornog opusa Stjepana Šuleka, u: Marcel Bačić (ur.): Stjepan Šulek: O 15. godišnjici smrti, Zagreb: Hrvatski glazbeni zavod, 2001, nepag.
Was die Erinnerung lehrt, u: Eva Sedak (ur.): Lovro von Matačić: Eine Ausstellung aus dem Nachlass des Künstlers, Zagreb: Fond Lovro & Lilly Matačić, 2003, 5-10.
Polifonija pripovjednog skladanja: U povodu knjige Viktora Žmegača “Književnost i glazba”, Vijenac, 243, 26. 6. 2003.
“Dugi dan” Stjepana Šuleka: Dvadeset godina od rođenja i (gotovo) dvadeset od smrti, Cantus, 130, 2004, 15-18.
Ivo Parać: Andante amoroso za gudački kvartet (predgovor notnom izdanju), Split, 2004.
“Zlatne dvadesete godine”, u: ista (ur.): HGZ — ISCM uz osamdesetu godišnjicu osnivanja Društva za suvremenu muziku, Zagreb: Hrvatski glazbeni zavod, 2005, nepag.
Glazba – znakovi, tragovi, aporije, u: Zvonko Maković (ur.): Strast i bunt: Ekspresionizam u Hrvatskoj, Zagreb: Galerija Klovićevi dvori, 2011, 94-101.
Ostajem tamo gdje jesam: Fragmenti i sažeci do danas neobjavljenih razgovora Stanka Horvata s Evom Sedak, u: Nina Horvat (ur.): Stanko Horvat, Zagreb: Cantus – HDS, 2011, 17-21.
Frano Parać, komentar uz autorski CD, Zagreb: Cantus – HDS, 2014, nepaginirano.
Autorske jedinice za leksikon Croatica (ur. Neven Budak) (J. Š. Slavenski, L. Matačić), 2007.
Autorske jedinice za NGroveD i MGG (K. Baranović, I. Brkanović, M. Cipra, P. Dešpalj, I. Malec, K. Odak, S. Šulek).
Komentari za autorske ploče hrvatskih skladatelja (B. Gagić, S. Horvat, M. Kelemen, D. Kempf, I. Kuljerić, F. Parać, M. Ruždjak, J. Slavenski).
Erding, Susanne: Apokaliptika, u: Zdravko Blažeković (ur.): Milko Kelemen: Apokaliptika. Zbornik uz jednu baletnu operu, Zagreb: Muzički informativni centar, 1983, 41-166.
Markovac, Pavao: Harmonijski jezik u djelima M. P. Musorgskog, Rad JAZU, 409, 1988, 29-167.
Busoni, Ferruccio: Nacrt nove estetike glazbe, Zvuk, 4, 1989, 43-53 i 5, 1990, 31–41.
Tridesetak prijevoda znanstvenih i stručnih članaka s njemačkog i engleskog jezika u emisijama Trećeg programa Hrvatskog radija te u raznim domaćim časopisima.
6.1. Knjige
Katalozi Muzičkog biennala Zagreb (dvojezično), Zagreb: MBZ 1975. i 1977.
Skladateljske sinteze osamdesetih godina (dvojezično), ur. Marija Božić & Eva Sedak, Zagreb: Muzički informativni centar, 1986.
Matačić (višejezično), Zagreb: Fond Lovro & Lilly Matačić – AGM, 1996.
Krsto Odak: Život i djelo (dvojezično), Zagreb: Hrvatsko muzikološko društvo – Hrvatski glazbeni zavod, 1997.
Lovro von Matačić: Eine Ausstellung aus dem Nachlass des Künstlers (objavljeno i na engleskom, talijanskom i češkom jeziku), Zagreb: Fond Lovro & Lilly Matačić, 2001.
Između moderne i avangarde: Hrvatska glazba 1910.-1960., Zagreb: Hrvatsko muzikološko društvo, 2004.
Blagoje Bersa: Dnevnik i Uspomene, ur. Eva Sedak & Nada Bezić, Zagreb: Hrvatski glazbeni zavod, 2010.
Blagoje Bersa: Korespondencija I, Zagreb: Hrvatski glazbeni zavod, 2012.
Blagoje Bersa: Korespondencija II, Zagreb: Hrvatski glazbeni zavod, 2013.
Sabrana djela Blagoja Berse (Klavirska djela, Komorna djela, Zborska djela, Dramatska uvertira, Idila, Capriccio–scherzo, Sunčana polja, Sablasti, Hamlet, Una notte in Ellade), Zagreb: Hrvatski glazbeni zavod, 2010-2015.
6.2. Časopisi
Josip Štolcer Slavenski i njegovo vrijeme, Međimurje 13-14, 1988.
Članica uredništva edicije Sabrana djela Josipa Štolcera Slavenskog, 1985–1991.
Članica uredništva časopisa Arti musices od 1986. godine, zamjenica glavnog urednika od 1990.
Članica uredništva časopisa International Review of the Aesthetics and Sociology of Music od 1992.
Urednica za glazbu časopisa za kulturu Vijenac, 1997–1999.
Povijest glazbene kritike (presjek) uz izbor prevedenih tekstova, skripta izrađena za potrebe nastave kolegija Povijest i teorija glazbene kritike na Odsjeku za muzikologiju Muzičke akademije u Zagrebu.
Dvjestotinjak kritika i publicističkih radova objavljenih u dnevnim i tjednim novinama i časopisima te na Trećem programu Hrvatskog radija i televiziji.
Akademik Stanislav Tuksar (1945) na Filozofskom je fakultetu u Zagrebu završio studij anglistike i filozofije (1970), a na Muzičkoj akademiji studij violončela u klasi Rudolfa Matza (1972). Magisterij iz muzikologije postigao je 1978. na istoj ustanovi radom Hrvatski renesansni teoretičari glazbe, a doktorat iz područja filologije s posebnim obzirom na muzikologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu godine 1990. disertacijom pod naslovom Hrvatska barokna glazbena terminologija – Nazivlje glazbala i instrumentalne glazbe u hrvatskim tiskanim rječnicima od 1649. do 1742: Organografsko-povijesni i socio-lingvistički aspekti. Akademskih godina 1974–1975. i 1975–1976. boravio je na specijalizaciji iz muzikologije na sveučilištu Paris IV–Sorbonne. Zahvaljujući stipendiji zaklade Alexander von Humboldt boravio je od 1986. do 1988. u Državnom institutu za istraživanje glazbe u Zapadnom Berlinu. Od 1970. do 1980. radio je kao kancelarijski referent, a potom kao stručni suradnik i znanstveni asistent u Muzikološkom zavodu Muzičke akademije u Zagrebu. Od 1980. bio je znanstveni asistent i upravitelj Zavoda za muzikološka istraživanja Istraživačkog centra Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (danas: Odsjek za povijest hrvatske glazbe HAZU), a od 1991. znanstveni suradnik. Godine 1992. izabran je u zvanje izvanrednog profesora na Odsjeku za muzikologiju Muzičke akademije u Zagrebu, na kojemu od 1998. do umirovljenja djeluje kao redovni profesor estetike glazbe, povijesti glazbe (ranije), a predavao je i predmet Uvod u muzikologiju, kao i predmete na poslijediplomskom studiju. Na Odsjeku danas djeluje kao professor emeritus (od 2017) i voditelj doktorskoga studija muzikologije. U razdoblju od 1997–2000. obavljao je dužnost prodekana Muzičke akademije, a od 2004. do 2009. pročelnika Odsjeka za muzikologiju. U njegovu znanstvenoistraživačkom radu središnje mjesto zauzima istraživanje, obradba i interpretacija hrvatskih glazbenih izvora, a u njegovim publikacijama prisutne su i teme s područja estetike glazbe, kao i istraživanja povijesti hrvatskoga glazbenog nazivlja. Osim kao plodan autor (objavio je više od 240 znanstvenih i stručnih članaka), ističe se i kao urednik brojnih publikacija s područja muzikologije, organizator nacionalnih i međunarodnih znanstvenih skupova te glavni urednik časopisa International Review of the Aesthetics and Sociology of Music (od 2000). Redovni je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
Bibliografija
Akademik Nikša Gligo (1946) završio je studij anglistike i komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1969), a studij muzikologije na Filozofskom fakultetu u Ljubljani (1973). Na Muzičkoj akademiji u Zagrebu magistrirao je 1981. tezom o skladateljskom kontinuitetu u djelu Natka Devčića, a na Odsjeku za muzikologiju Filozofskog fakulteta u Ljubljani obranio 1984. doktorsku disertaciju pod naslovom Problemi Nove glazbe 20. stoljeća: Teorijske osnove i kriteriji vrednovanja. Akademske godine 1972–1973. i 1983–1984. proveo je uz potporu DAAD-a na studijskim boravcima u Kölnu i Zapadnom Berlinu. Kao stipendist zaklade Alexander von Humboldt boravio je godine 1993–1994. na sveučilištu u Freiburgu i.B. Godine 1969. postaje voditelj Muzičkog salona Studentskog centra Sveučilišta u Zagrebu, gdje ostaje do 1986. Muzički je salon njegovim nastojanjima postao jednim od središta glazbenog života Zagreba toga vremena, promovirajući prije svega suvremenu glazbu.
Od 1975. do 1977. je programski tajnik, a od 1977. do 1979. umjetnički voditelj Muzičkog biennala Zagreb. U organizaciji toga festivala sudjelovat će sve do 1991. te ponovno u razdoblju od 2002. do 2007. godine. Pedagoškim radom počeo se baviti 1981. godine, kada postaje honorarni asistent na Odsjeku za muzikologiju Muzičke akademije u Zagrebu, na kojemu je potom niz godina (od 1998. u zvanju redovnog profesora) predavao povijest (novije) glazbe, predmete s područja sistematske muzikologije (Metodologija glazbene analize, Metodologija znanstvenog istraživanja, Semiotika glazbe), Uvod u muzikologiju, kao i predmete na poslijediplomskom studiju. Obavljao je dužnost prodekana Muzičke akademije (1991–1993) te u dva navrata pročelnika Odsjeka za muzikologiju (1989–1991, 1998–2004). Na Odsjeku za muzikologiju Muzičke akademije emeritiran je godine 2017. U središtu su njegovih istraživanja glazba dvadesetoga stoljeća, semiotika glazbe i metodološka pitanja muzikologije. Kao autor leksikonskih djela, rasprava o glazbenim terminima, kao i prijevodima stručne literature sa stranih jezika, dao je dalekosežan doprinos standardiziranju hrvatskoga nazivlja s područja glazbe 20. stoljeća. Među njegovim objavljenim radovima ističu se knjige Vrijeme glazbe (1977), Problemi Nove glazbe 20. stoljeća: Teorijske osnove i kriteriji vrednovanja (1987) te Zvuk – znak – glazba: Rasprave oko glazbene semiografije (1999). Redovni je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
Bibliografija
http://info.hazu.hr/hr/clanovi_akademije/osobne_stranice/niksa_gligo/niksa_gligo_biografija/
350 godina Sveučilišta u Zagrebu
