Muzička akademija Sveučilišta u Zagrebu predstavlja:

Volite li Brahmsa?

Regenlieder – Pjesme kiše

Koncert u spomen na Zlatka Madžara (1955.-2023.)

Program:

Johannes Brahms (1833.-1897.)

Regenlied (Pjesma kiše), op. 59 br. 3

Meine Liebe ist grün (Moja ljubav je zelena), op. 63 br. 5

Immer leiser wird mein Schlummer (Moj san postaje sve tiši), op. 105 br. 2

Prva sonata za violinu i klavir u G-duru, op. 78 (Regensonata / Kišna sonata)

I – Vivace ma non troppo

II – Adagio

III – Allegro molto moderato

Trio za klarinet, violončelo i klavir u a-molu, op. 114

I – Allegro

II – Adagio

III – Andantino grazioso

IV – Allegro

EMILIA RUKAVINA, mezzosopran

ALINA GUBAJDULLINA, violina

DAVOR REBA, klarinet

MONIKA LESKOVAR, violončelo

JULIA GUBAJDULLINA, klavir

Zlatko Madžar (Knin, 22. lipnja 1955. – Zagreb, 29. ožujka 2023.)

Glazbeni pisac i novinar Zlatko Madžar maturirao je klavir u razredu prof. Mire Sakač na klavirskom odjelu Glazbene škole Vatroslav Lisinski u Zagrebu  a glazbenu je teoriju nekoliko godina učio privatno kod skladatelja Branimira Sakača. Dvije godine predavao je klavir na Osnovnoj muzičkoj školi u Krapini, a potom je osam godina bio nastavnik klavira i korepetitor na Školi za balet i ritmiku pri Malom kazalištu Trešnja u Zagrebu. Po završetku školovanja postaje stalnim glazbenim suradnikom na sva tri programa tadašnjeg Radio–Zagreba, gdje od 1975. do 1987. godine ostvaruje dvjestotinjak raznovrsnih autorskih emisija. Od 1985. do 1987. uređuje emisije klasične glazbe na zagrebačkom Radiju 101, a potom priređuje četrdesetak polusatnih emisija o hrvatskoj glazbi i glazbenicima za radijsku postaju Sender Freies Berlin (1987.–1990.).

Godine 1992. postaje urednik i voditelj legendarne višesatne radijske emisije Klasična noć zagrebačkih šišmiša koja je tijekom desetljeća mijenjala radijske kanale emitiranja. Unikatnu formu razgovora s umjetnicima i uvaženim pojedincima na temu kulture, umjetnosti i filozofije uz glazbu pokrenuo je je kao živi noćni nedjeljni glazbeni program Radija 1 (tada u sklopu Radija 101), vidljiv svim noćnim namjernicima pod svjetlom „izloga” današnjeg KIC-a. Do 1994. godine ostvario je oko 400 šestosatnih emisija, a dvije godine kasnije emisija seli na Radio Velika Gorica. Od 1995. do 2008. nalazimo je u eteru Obiteljskog radija kao jedine privatne komercijalne radiopostaje koja je kroz njegovu emisiju čak 12 godina nudila klasičnu glazbu.

Kad je 2008. vodstvo kanala odlučilo ukinuti emisiju, poznati je germanist i pjesnik, „čovjek istančanog sluha i slijepih očiju”, Sead Muhamedagić, pokrenuo peticiju najvjernijih „Šišmiševih” slušatelja, na koju je spremno reagirao tadašnji urednik Radija Sljeme, Zvonko Šeb. Trenutačno je pronašao prostor u eteru programa koji uređuje u prestižnom terminu subotom navečer. Godine 2012. emisija pronalazi svoje posljednje utočište u eteru Trećeg programa Hrvatskoga radija, kao Klasična večer zagrebačkih Šišmiša vrativši se na nedjeljni termin od 20 sati do ponoći.

Kroz emisiju je provukao sve ključne sudionike, pratitelje i fenomene klasičnog glazbenog života. Pratio je i osluškivao scenu i pomagao mladima; najpoznatiji je primjer njegova inicijativa da mlada Monika Leskovar dobije od Grada Zagreba i Zagrebačke filharmonije na doživotno korištenje vrijedno violončelo talijanskog graditelja Vincenza Postiglionija.  Redoviti njegovi gosti bile su veličine naše kulturne sredine kao što su Vlado Habunek, Kosta Spaić, Milko Šparemblek, Zvonimir Berković, Slavko Mihalić, Viktor Žmegač, Nikola Batušić, Nedjeljko Fabrio, Dunja Vejzović i Vlado Gotovac.

Usporedo s radijskom djelatnošću cijelo je vrijeme aktivan i kao glazbeni publicist, pa je tako autor niza kritičkih prikaza, esejističkih tekstova i problemski fokusiranih intervjua objavljivanih u sljedećim časopisima i dnevnicima: 15 dana, Oko, Danas, Vjesnik, Nedjeljna Dalmacija, Zagreb exclusive, Vijenac, Cicero, Jutarnji list i WAM. Redovito je pisao za časopis Cantus i putni časopis Croatia. Pored temeljne djelatnosti radijskog urednika i glazbenog pisca, sporadično se bavio i organiziranjem te opremanjem koncerata, pa je tako 1995. godine bio umjetnički voditelj koncertnog ciklusa GavelLaMusica u Gradskom dramskom kazalištu Gavella, a od 1996. do 2000. godine djelovao kao umjetnički voditelj Koncertne agencije Aplauz za koju priređuje niz iscrpnih programskih brošura. U petnaestak je navrata sudjelovao u raznovrsnim kazališnim projektima, a u nekim glazbeno utemeljenim predstavama surađivao je i na koautorskoj razini: Zimska bajka i Mrvek i Crvek redatelja Renéa Medvešeka (ZKM, 1992. i 1995.), Prepoznavanje krajolika koreografa Juana Carlosa (ZKM, 1996.) i Suludo koreografkinje Barbare Novković–Novak (HNK, 2004.). Kao stalni suradnik zagrebačke producentske kuće Astarta sudjelovao je u oblikovanju audiovizualnih izdanja Secesija u Hrvatskoj (CD–Room), Kuća arhitekta Kovačića (CD–Room), Palača Gvozdanović (DVD), a bio je umjetnički direktor reprezentativnog DVD–projekta 35 godina Varaždinskih baroknih večeri. Autor je i urednik tonskog i literarnog izdanja Između trenutka i vječnosti posvećenog pjesniku Vladi Gotovcu, kojega je na dvije kompaktne ploče objavila etiketa Cantus 2001. godine. Bio je umjetnički voditelj ciklusa koncerata u gornjogradskoj Palači Gvozdanović te ciklusa Molto cantabile u Hrvatskom glazbenom zavodu (u organizaciji Koncertne direkcije Zagreb). Dobitnik je plakete Milka Trnina (2007.) Hrvatskog društva glazbenih umjetnika.

Život je Zlatka Madžara usmjerio prema drugim kolegama glazbenicima kojima se iskreno divio. Bio je jedan od najvećih i najiskrenijih ljubitelja i promotora klasične glazbe na ovim prostorima. Posljednji let zagrebačkog Šišmiša bila je emisija emitirana u nedjelju 5. veljače 2023. godine.