Ivan SUPIČIĆ
Pokretanje Odsjeka – od osobnih sjećanja do općeg konteksta
U ovom se uvodnom izlaganju prilikom svečanog obilježavanja 50. obljetnice osnutka Muzikološkog odsjeka na Muzičkoj akademiji u Zagrebu iznose autorova sjećanja na osobe koje su u tome sudjelovale i ocrtavaju opće prilike koje su vladale u tom trenutku i neposredno prije njega. Uz autora ovoga teksta glavni su i najzaslužniji inicijatori pokretanja Odsjeka bili Josip Andreis, Milo Cipra, Marijan Koletić i Krešimir Kovačević. Nezaobilaznu je ulogu u tom događaju imao Andreis kao pročelnik dotadašnjeg Historijskog odjela na Akademiji i najistaknutiji povjesničar glazbe u Hrvatskoj, među ostalim autor više knjiga s područja opće i hrvatske povijesti glazbe te glavni urednik prvoga izdanja Muzičke enciklopedije (1958. – 1963.) u nakladi Leksikografskog zavoda u Zagrebu. Pokretanju Odsjeka, tada nazvanog Odjel, neposredno je prethodilo osnivanje maloga istraživačkog centra nazvanog Muzikološki zavod, koji je bio i stručno-tehnička potpora dvama tada pokrenutim važnim časopisima: Arti musices (na hrvatskome), koji se bavio ponajprije hrvatskom glazbom, te International Review of the Aesthetics and Sociology of Music (na engleskom, njemačkom i francuskom), koji se bavio pluridisciplinarnom problematikom glazbe uopće. Sve to bila je važna podloga za osnivanje Odsjeka i davalo mu je dodatnu snagu. Opća „pretproljećarska” atmosfera u Hrvatskoj išla je u tomu trenutku u prilog poduzimanju svih tih projekata.
Akademik Ivan Supičić (1928.) u rodnom je Zagrebu apsolvirao studij prava 1954. i diplomirao klavir na Muzičkoj akademiji 1953., na kojoj je 1956. postao honorarnim asistentom za estetiku i sociologiju glazbe. Od 1960. do 1963. radio je kao istraživač u Nacionalnom centru za znanstvena istraživanja (CNRS) u Parizu. Doktorirao je na sveučilištu Sorbonne 1962. tezom o sociologiji glazbe. Godine 1964. postaje docent, 1970. izvanredni i 1976. redovni profesor estetike i sociologije glazbe na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, a predaje i povijest glazbe te kasnije Uvod u muzikologiju. Akademsku godinu 1967./1968. proveo je na sveučilištu Harvard kao korisnik stipendije „Zlatko Baloković” tadašnje Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Od 1970. u više navrata i tijekom više godina vodi Odsjek za muzikologiju i Muzikološki zavod Muzičke akademije u Zagrebu, u pokretanju kojih je sudjelovao i na kojima je djelovao do 1984. Od 1979. bio je gostujući profesor, a od 1980. do 1986. izvanredni profesor na Sveučilištu za humanističke znanosti u Strasbourgu, na kojemu je 1986. postigao i državni doktorat tezom Muzikologija i interdisciplinarnost: Sociološko-povijesni doprinos i muzikološki radovi u Francuskoj između 1953. i 1983. Na istome je sveučilištu potom, do umirovljenja 1994., predavao estetiku i sociologiju glazbe, socijalnu povijest glazbe i metodologiju znanstvenog istraživanja u muzikologiji. Uz osnutak kompletnog studija muzikologije i znanstvenoistraživačkoga Muzikološkog zavoda, pri Muzičkoj akademiji u Zagrebu pokrenuo je i časopis International Review of the Aesthetics and Sociology of Music, kojemu je bio i glavnim urednikom tijekom prvih trideset godišta. Objavio je više od 150 radova s područja socijalne povijesti i sociologije glazbe, estetike glazbe, kulturoloških studija i humanističke duhovnosti. Među njima ističu se monografije Estetika evropske glazbe (1978.), Music in Society: A Guide to the Sociology of Music (1987.) te Za univerzalni humanizam: Prema potpunijoj čovječnosti (2010.). Redovni je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti te Europske akademije znanosti, umjetnosti i humanističkih znanosti u Parizu, kao i dopisni član Slovenske akademije znanosti i umjetnosti u Ljubljani. Za svoj je rad primio više nagrada i priznanja u Hrvatskoj i inozemstvu, među njima i Državnu nagradu za životno djelo u humanističkim znanostima 2020.
