utorak 24. studenoga 2020. 9 – 17 h
Dvorana Stančić (4. kat), Muzička akademija, Trg Republike Hrvatske 12, Zagreb
Zbog prostornog ograničenja molimo da studentski simpozij pratite na daljinu preko Facebooka https://www.facebook.com/muzikolozi/ ili preko platforme Zoom (potrebna je prethodna registracija: ZOOM).
https://us02web.zoom.us/webinar/register/7616055537306/WN_WO75s9LkT_SRdZ2yJ2bW2g
kolegij: Psihologija glazbe
mentorica: doc. dr. sc. Sanja Kiš Žuvela
Istraživanja koja će se predstaviti u sklopu ove sesije izrađena su grupno, a izbor tema i suradnika u potpunosti je bio prepušten studentima. Nastala su u sklopu kolegija Psihologija glazbe koji zajedno pohađaju studenti završne godine studija teorije glazbe, muzikologije i glazbene pedagogije. Radovi su nastali u zimskome semestru ak. god. 2019./2020., a obrađene teme – trema, psihički problemi glazbenika, uporaba opojnih sredstava i osobine ličnosti – među najčešće su zastupljenima kako u okviru ovoga nastavnog predmeta tako i u primijenjenim znanstvenim istraživanjima profesionalaca na ovome području.
Istraživanje se bavi tremom prilikom glazbenih nastupa te načinima na koje se izvođači nose s njome. Provedeno je na uzorku od 201 ispitanika (studenata Muzičke akademije u Zagrebu te učenika srednjih glazbenih škola u Varaždinu i Rijeci). Istraživanje je pokazalo da negativne aspekte treme osjeća podjednak postotak ispitanika kao i u većini prijašnjih istraživanja. Da je trema jedan od faktora koji negativno utječe na izvedbu pokazuje i podudarnost s istraživanjem Međunarodne konferencije glazbenika (u njihovu se istraživanju pokazalo kako kod 16,5 % ispitanika gotovo uvijek trema negativno utječe na nastup, dok je u našem 15,9 % ispitanika potvrdilo istu tvrdnju). Način suočavanja s tremom individualan je, kao i vrsta opijata kojima se izvođači koriste kako bi smanjili utjecaj treme. Svaki izvođač teži ka tome da razvije svoju tehniku kojom će se umiriti pred sam nastup. Neki navode kako im pomaže šetanje po prostoriji, nekima je dovoljna voda, neki posežu za alkoholom, kanabisom ili cigaretama, dok neki prepuštaju sve u „Božje ruke”. Najveću razliku ipak uviđamo, i to pozitivnu, kod primjene tableta kao sredstva za smirivanje treme. Zapanjujuća je činjenica kako, prema istraživanju Međunarodne konferencije glazbenika, čak 27 % glazbenika poseže za tabletama, odnosno betablokatorima kako bi umirili tremu, dok se u našem istraživanju pokazalo da za tabletama poseže samo 3,5 % ispitanika. Istraživanjem su potvrđene tri polazne hipoteze (gotovo svaki izvođač susreće se sa strahom od javnog nastupa; jedan je od najčešćih razloga pojave treme strah od loše izvedbe i osude okoline; trema je kod izvođača veća ako su u publici prisutni profesionalni glazbenici i glazbeni stručnjaci), dok je jedna odbačena (trema nestaje s vremenom i iskustvom na pozornici te sigurnošću samog izvođača u vlastite sposobnosti).
U ovom istraživanju nastojali smo istražiti probleme anksioznosti, perfekcionizma, niskog samopouzdanja i grižnje savjesti kod profesionalnih glazbenika, kao i prevalenciju psihičkih poremećaja i ovisnosti kod njih. Skupinu ispitanika sačinjavali su studenti Muzičke akademije u Zagrebu svih usmjerenja i godina studija (instrumentalisti, teoretičari, dirigenti, muzikolozi, pedagozi). Cilj ovog istraživanja bio je osvijestiti psihičke probleme s kojima se nose studenti Muzičke akademije, utjecati na uklanjanje stigmatizacije mentalnih bolesti te prije svega upoznati buduće pedagoge s problemima učenika, kako bi ih mogli odgajati u adekvatnom smjeru. U ispitivanje, koje je funkcioniralo kao anketa s odgovorima po Likertovoj ljestvici, uključili smo i upitnik osobina ličnosti Big Five, ne bismo li ustanovili postoje li crte ličnosti koje su kod glazbenika izraženije, a sudeći prema ranijim istraživanjima, mogu biti i usko povezane sa psihičkim problemima. Ispitali smo 119 subjekata, a rezultati koje smo dobili upućuju na to da su glazbenici uistinu neurotični i savjesni, nose se s tjeskobom, niskim samopouzdanjem, visokim očekivanjima i izvođačkom napetošću te da zbog navedenih problema pribjegavaju konzumiranju opojnih sredstava.
kolegij: Historijska muzikologija i srodne discipline
mentor: doc. dr. sc. Ivan Ćurković
moderatorica: Andrea Grdenić
Feminizam i rodni studiji znatno su utjecali na historijsku muzikologiju engleskoga govornog područja od 1980-ih godina do danas, a ključnima su se u tom pogledu pokazali radovi Susan McClary s jedne strane (McClary 2002) i doprinosi Gay and Lesbian Musicology s druge (Brett, Wood i Thomas 2006). S obzirom na ključne obrate u samome shvaćanju roda i seksualnosti te odgovarajuće društvene promjene u razdoblju 18. i 19. stoljeća, spektar pojava na koji možemo primijeniti rodne teorije i paradigme u glazbeno-historiografskim istraživanjima izrazito je širok, od izučavanja biografija glazbenica i glazbenika, preko socijalne povijesti glazbe, pa sve do tumačenja glazbenih djela. Slobodnim odabirom teme seminarskoga rada studentice koje su pohađale kolegij ocrtale su raznorodne aspekte na koje se mogu usredotočiti istraživanja ovoga tipa.
Prosvjetiteljstvo je donijelo specifična shvaćanja ženstvenosti koja su imala dalekosežni utjecaj na kasnija povijesna razdoblja. U dramaturgiji opere buffe kao novoga, građanskoga glazbeno-scenskog žanra ženski identiteti poprimaju specifična glazbena ruha, pri čemu se osim rodne distinkcije ključnom pokazala i socijalna. Referat će prezentirati dramaturške i glazbene tehnike klasne i rodne konstrukcije likova gospodarica i služavki na primjeru triju opera W. A. Mozarta nastalih na libreta Lorenza da Pontea (Figarov pir, Così fan tutte, Don Giovanni).
Iako su devetnaesto stoljeće u Engleskoj obilježili pokreti za emancipaciju žena, uvriježene predodžbe o ulogama kućanice i majke bile su čvrsto ukorijenjene. Kroz istraživanje socijalne povijesti glazbenica, ali i razmatranjem estetičkih promišljanja viktorijanske Engleske, u referatu će se promotriti odmaci od dominantnog modusa amaterskoga bavljenja glazbom prema mogućnostima ženskoga glazbenog profesionalizma na primjeru pjevačica, pijanistica, violinistica, glazbenih institucija te naposljetku skladateljica, s posebnim naglaskom na studiju slučaja Ethel Smyth.
Istraživanje se bavi recepcijom života i stvaralaštva P. I. Čajkovskog s posebnim naglaskom na mogućnosti queer čitanja. Na primjerima starijih biografskih izvora razmotrit će se načini na koje se pitanje skladateljeve seksualne orijentacije u prošlosti zaobilazilo, dok će glavni dio referata dati osvrt na najnovija otkrića iz proučavanja skladateljeva životopisa te oslikati postupni proces prihvaćanja. Izdvojit će se i određena tumačenja glazbenih djela Čajkovskog kroz ovaj rodni rakurs te razmotriti njihova relevantnost.
kolegij: Tradicijska glazba
mentorica: nasl. prof. dr. sc. Naila Ceribašić
moderatorica: Hana Zdunić
Suočavanje s globalnom pandemijom potaknulo nas je preoblikovati istraživački dio kolegija posvećenog glazbi kao baštini ka glazbenoj etnografiji upravo ovog življenog trenutka. I nadalje su nas zanimali važni aspekti koji je identificirao i promiče program nematerijalne kulturne baštine (središnja uloga zajednica uz pristupe odozdo prema gore, održivi razvoj, promicanje kulturne raznolikosti, ljudske kreativnosti i uzajamnosti), ali smo se s druge strane nadovezali na etnomuzikološka istraživanja glazbe u doba nedaća (pandemija AIDS-a, ekološka kriza, rat i dr.), a s treće na literaturu o glazbi i ljudskom rastu (napose Hesmondhalghovu Why Music Matters iz 2013.). Pandemija koronavirusa donijela je međutim važnu novinu u odnosu na sva tri navedena sklopa fenomena i istraživanja, a to je da izostaje glazba uživo, u interakciji licem u lice. Cijeli je društveni život, uz otklone tzv. „balkonskih” izvedbi, sveden na komunikacije na daljinu te ova konkretna situacija doista potiče na promišljanje o zamislivosti svijeta glazbe na daljinu uživo. Radeći na svojim etnografijama trenutka, studentice su se usredotočile na pitanje kontekstualne primjene i preoblikovanja starih pjesama, pitanje generiranja svojevrsnih „koronavirusnih žanrova” (uz edukaciju, humor ili pak osnaživanje i solidarnost s obzirom na intenciju te balkonske grassroots izvedbe, live streaming uz interakciju publike i puzzle sastave s obzirom na prevladavanje barijere između „realnoga” i „virtualnoga”) te pitanje odnosa glazbenih žanrova, koronavirusnih žanrova i produkcije baštine.
Svakodnevno u medijima slušamo o mjerama opreza i načinima suzbijanja širenja zaraze koja je zaustavila svijet. Društvene mreže u razdoblju karantene bile su preplavljene oznakama #StayAtHome i #WashYourHands, pod kojima je nastalo mnogo glazbeno-edukacijskog sadržaja o društveno prihvatljivom ponašanju tijekom svjetske krize. Danas, izlaskom iz izolacijskog okoliša, tim su porukama dodani izrazi držanja socijalne distance te nošenja maske u zatvorenim prostorima, dajući fizičku dimenziju problemu s kojim se svakodnevno suočavamo. Kao i hoarding kultura koja je u samom početku pandemije dobila novi zamah, online kultura gomilala se neiscrpnom playlistom „korona-bontona”. Od profesionalnih glazbenika koji su obrađivali vlastite i tuđe pjesme (TBF: Pozitivan stav), do državnih institucija i kompanija čiji su edukacijski spotovi uključivali zarazne melodije (vijetnamski zdravstveni institut NIOEH: Ghen Cô Vy), glazbeni medij u kriznoj je situaciji pronašao novi kontekst. Jesu li se uistinu svi držali naputka koji im je ovime predstavljen na prisniji način ili je koronavirus kroz glazbu postao samo još jednim morbidnim trendom u svijetu viralnih videoisječaka? Povrh toga, što se dogodilo s proizvodnjom glazbeno-edukacijskog sadržaja nakon izlaska iz karantene? Kako bismo došli do odgovora na ta pitanja, potrebno je proučiti odnos virtualnog svijeta kao izvora glazbenih primjera i stvarne društvene okoline te transformativna svojstva glazbenog fenomena koji stoji na njihovu razmeđu.
Italija je prva od europskih zemalja zahvaćena koronavirusom. Mjesec dana nakon prvog slučaja zaraze, zemlja je proglasila karantenu te su svi njezini građani bili primorani ući u samoizolaciju, što je značilo potpunu odsutnost inače veoma bogatoga društvenog života u Italiji. Ipak, glazbena nacija, kakva talijanska jest, našla je svoja rješenja: ovaj put putem interneta i društvenih mreža. Ubrzo nakon proglašenja karantene počele su se širiti vijesti o zajedničkim koncertima koji će se održati – na balkonima. Svi koji su imali kakav instrument ili dobar glas pozvani su da izađu na svoje prozore i balkone te zajedničkim muziciranjem prebrode krizu. Balkonski koncerti dobili su odjek posvuda po svijetu, a pokrenuti su i virtualni glazbeni festivali i peticije u potrazi za financijskim boljitkom glazbenika. Ovo je istraživanje usmjereno virtualnoj etnografiji Italije za vrijeme krize prouzročene pandemijom koronavirusa, posebice fenomena balkonskih koncerata te glazbenih inicijativa. Upitnikom te intervjuima s talijanskim glazbenicima provedenima online istražujem njihove reakcije tijekom i nakon krize. Na kraju nastojim rezimirati uvide o značenju krize za lokalne i globalne glazbene zajednice te ocijeniti načine na koje je glazba, unatoč krizi, uspjela zaživjeti i okupiti jednu naciju.
kolegij: Tradicijska glazba
mentorica: asist. dr. sc. Jelka Vukobratović
moderatorica: Magda Mas
Nacije i nacionalizmi, tvrde modernistički kritičari (Anderson 1990; Hobsbawm 1993), noviji su konstrukti nastali kao društveno kohezivno sredstvo modernih država. Pritom se gradnja nacionalnih identiteta oslanjala na prenositelje mitova o podrijetlu (mythomoteurs, Smith 2003) u koje se mogu ubrojiti i folklorne tvorevine (Rihtman Auguštin 2001). Dugo nakon pojave modernističke kritike, pojavila se i dekonstrukcija koncepta tradicijske kao glazbe koju su društvene elite „stvarale” paralelno sa stvaranjem nacija i nacionalnih država (Bohlman 2011) i koja je u europskim nacionalističkim diskursima bila oruđe kroz čiju se afektivnu vrijednost postizala reprezentacija teritorijalnosti neke nacionalne države (Atanasovski 2017). Da potencijal (tradicijske) glazbe za potpirivanje nacionalizma nije stvar prošlosti, pokazat će studije slučaja o načinima na koje glazba u Petrinji sudjeluje u nacionalističkim diskursima.
Festival koji se 2019. održao četvrti put, od svojih je početaka u Petrinji bio izvorom etnički baziranih konflikata. Konflikt koji nastaje oko festivala u referatu će biti prikazan iz dvije perspektive – one organizatorice Mare Vilus te one koja je ključna u prosvjedu protiv održavanja festivala, branitelja Darka Dumbovića. Kroz uvid u njihova različita tumačenja iste situacije pokušat će se odgovoriti na neka od pitanja kao što su postoji li otvoreni društveni prostor za kulturnu hrvatskih Srba kao manjine u Petrinji te na koji se način interpretira tradicijska glazba u ovome kontekstu i koji se proturječni simboli upisuju u nju.
U Petrinji kao jednome od gradova najpogođenijih Domovinskim ratom, i dugi niz godina nakon rata postojale su tenzije stvorene na temelju kategorija nacionalnosti, etničnosti i religije. Danas se Petrinja javno proklamira kao multikulturalni grad jednakosti, no unatoč tome, u Petrinji nisu svi jednaki. Hrvatske nacionalnosti i etničnosti, s katoličkom religijom koja se čita između redaka, bosanski su Hrvati Drugi zbog kulture koju nose sa sobom. Bosanska tradicijska glazba koju aktivno prakticiraju jedna je od onih koje nemaju mnogo kulturnog kapitala i koje teško izlaze na „pozornicu” grada. Ovo etnografsko istraživanje kroz prikaz pozicije dviju petrinjskih obitelji vodi prema odbacivanju nacionalnog diskursa ili pak njegovoj temeljitoj izmjeni.
kolegij: Sistematska muzikologija
mentor: prof. dr. sc. Dalibor Davidović
moderator: Josip Luković
Iskustvo nas uči da se svakomu zvučanju ne pridaje status glazbe. No gdje je granica glazbe i što ostaje s onu stranu? Da bi se taj problem mogao razmotriti, valja poći od njezine načelne prijepornosti (neodlučivosti, neodredivosti) kao uvjeta za svako razgraničenje (odluku, određenje). Onomu što se pri svakom pojedinu razgraničenju zbiva, otporima koji se pojavljuju kako na strani glazbe tako i na strani onoga što ostaje s onu stranu glazbe, bili su posvećeni termini ovoga dvosemestralnog kolegija, pri čemu su se razmatrali određenje i modusi slušanja, status zvučanja u pjesništvu i u vizualnim umjetnostima, kao i područja poput „umjetnosti zvučanja” (engl. sound art). Poseban dio kolegija bio je posvećen notaciji i njezinim granicama, a vodio ga je prof. em. Nikša Gligo, koji je u zimskom semestru bio i jedan voditelja kolegija. Kolegij je uključivao gostujuća predavanja i razgovore s pojedinim umjetnicima i teoretičarima umjetnosti (Darko Fritz, Hrvoje Hiršl, Brandon LaBelle, Branislav Oblučar).
Autorica prati umjetnički put i djelo Christine Sun Kim, suvremene američke umjetnice gluhe od rođenja, čija djela međutim često posežu za zvukom, istražujući ga kao multisenzoričku pojavu. Na primjeru nekoliko njezinih djela prikazat će se njezino postupno usvajanje vlastita slušnog iskustva kao ishodišta umjetnosti, kao i ocrtati izazovi koje njezino djelo postavlja publici.
U okviru Muzičkog biennala Zagreb 1977. odvijalo se događanje pod naslovom Kibernetički environment, u kojemu su, uz plesače zagrebačkoga Komornog ansambla slobodnog plesa (KASP) pod vodstvom koreografkinje Milane Broš, sudjelovale kibernetičke skulpture njemačkog umjetnika Petera Vogela, postavljene u predvorju Male dvorane Vatroslav Lisinski. Analizirajući ulogu zvuka u ovome događanju, autorice pokazuju na koji je način omogućio integraciju plesnog i skulpturalnog, kao i susret različitih umjetničkih senzibiliteta.
kolegij: Popularna glazba
mentorice: doc. dr. sc. Mojca Piškor i asist. dr. sc. Jelka Vukobratović
moderatorica: Mia Pleša
Unutar diskursa koji se bave socijalističkom prošlošću u bivšim jugoslavenskim zemljama postoje dvije nasuprotne tendencije – glas političkih vlasti koji pokušavaju potisnuti sjećanje na pozitivne aspekte socijalističke svakodnevice i glas koji proizlazi iz privatne sfere, gradeći alternativnu afektivnu i identifikacijsku povijest konkretiziranu kroz poetske aspekte, posebice popularnu glazbu. Osam godina nakon što je Ante Perković pisao o „Sedmoj republici” kao zajedničkom duhovnom prostoru popularne glazbe iz bivših šest republika, njegov pojam s tim značenjem nastavlja živjeti, potvrđujući identifikaciju određenih skupina ljudi s ovim zamišljenim duhovnim prostorom, iako je sam pokojni Perković tvrdio da njegova knjiga „nije nostalgična”. Nostalgične naočale sa sobom donose različite probleme mitologizacije, afektivnog povezivanja, revizionizma i drugih, zamagljujući pokušaje valorizacije bilo u estetskom smislu bilo u smislu ispitivanja društvenih podjela koje su postojale i postoje u popularnoj glazbi i oko nje.
Kao predmet akademskog proučavanja i kategorizacije unutar sfere popularne glazbe, jugonostalgija predstavlja neiscrpan izvor kulturnih i političkih pitanja. Broj radova koji se bave preživljavanjem kulturnih artefakta i praksi u postsocijalističkom kontekstu povećao se u posljednjem desetljeću, što se može pripisati vremenskom odmaku od staroga društveno-političkog okvira, ali i potrebom za afirmacijom specifične nacionalne popularne kulture koja je bila i ostala dio kulturnog nasljeđa. U ovom radu osvrnut ću se na definicije i perspektive autora kao što su Ana Hofman, Ana Petrov, Martin Pogačar, Zala Volčić i Nataša Bajić, iz čijih misaonih procesa jugonostalgija izranja kao fenomen vrijedan daljnjeg preispitivanja i praćenja. U svojem istraživanju tog fenomena odlučila sam se posvetiti manifestacijama u online prostoru, u kojem sam se fokusirala na pronalaženje vizualno-auditivnih arhiva u bazama podataka društveno najkorištenijih platforma poput Facebooka i YouTubea. Cilj je rada prikazati kako se, u kolikoj mjeri i na koji način popularna kultura bivše države održava i odražava u digitalnom kontekstu današnjice.
Ovo istraživanje dotiče se različitih načina djelovanja „ex-yu” tribute benda Pozdrav novom valu iz Zagreba. Rad se temelji na kvalitativnim metodama istraživanja poput polustrukturiranih intervjua s članovima benda te analizi javnog i znanstvenog diskursa o tribute bendovima općenito, kako na globalnoj tako i na regionalnoj razini. Središnji dio bavi se komparativnom analizom triju različitih izvedaba pjesme Komarci (Ljeto nam se vratilo) benda The Animatori, s naglaskom na opisivanju individualiziranih (ne)odstupanja pojedinih izvedbi od njihove zadane norme, tj. originalne pjesme. Jedna izvedba odnosi se na originalnu pjesmu, dočim se druge dvije odnose na studijsku i verziju uživo benda Pozdrav novom valu. Ispitat ću i sljedeće teme: što uopće znači i predstavlja „originalna” inačica pjesme te zbog čega se o tribute bendovima priča kao „lošoj” glazbi niske ili uopće nikakve vrijednosti. Isto tako, odgovorit ću na pitanja kako se u njihovu djelovanju naziru (re)definicije odnosa popularne glazbe s konceptima povijesnosti i baštine te na koje načine grade svoje mjesto u imaginarnom prostoru afektivnih i (jugo)nostalgičnih fenomena.
Zadnja dva desetljeća pojavila se intenzivna i generalna nostalgija za 80-im godinama prošlog stoljeća, što je utjecalo na stvaranje retro filmova, mode i glazbe. Nadahnuta člankom Silvije Segure Garcíje iz 2019. godine pod nazivom Nostalgia ON: Sounds evoking the Zeitgeist of the Eighties koji donosi iznimno jasan pregled muzikoloških radova posvećenih proučavanju nostalgije, retro zvuka i tehnologije u popularnoj glazbi, ponudit ću vlastitu nadopunu poimanja retro zvuka i uporabe tehnologije u snimanju pjesama unutar žanra synthwave koji se pojavio početkom 2000-ih godina, istodobno analizirajući dva velika internetska projekta Retro Synthwave i NewRetroWave. Osim pregleda muzikoloških istraživanja na ovu temu, rad se bavi i analizom karakterističnih zvukovnih komponenti nastalih u glazbenom studiju, što na području Hrvatske do sada ostaje neistraženo, u pokušaju objašnjenja što to točno priziva nostalgiju i duh nekog vremena. Stavljajući naglasak na hrvatski bend Univerzitas, inspiriran ovim pokretom, istraživanje odgovara na pitanje kako je moguće imitirati zvuk 1980-ih, što čini taj zvuk, zašto se vratio i gdje u tome „leži” nostalgija.
© 2016 Sveučilište u Zagrebu Muzička akademija
